Izložba
TU SMO, 2023.
Mare Milin, Stanko Herceg, Sanjin Kaštelan
Izložba fotografija rezultat je suradnje Festivala tolerancije i Saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom "SUMSI". Cilj ovog projekta je podizanje svijesti o životu osoba s invaliditetom i služi kao podsjetnik na važnost inkluzije, razumijevanja i podrške. Inspirirana izložbom foto-portreta izbjeglica iz 2019. godine, "Oni/They," izložba "Tu smo" donosi foto portrete osoba s invaliditetom kroz umjetničku viziju fotografa Mare Milin, Stanka Hercega i Sanjina Kaštelana. Ove fotografije nisu samo slike; one su priče o hrabrosti, izdržljivosti i dostojanstvu.
Fotografije Mare Milin prikazuju Lovru kroz tri različita plana i upozorava kako često izmičemo stvarnosti osoba s invaliditetom. “Stigma koja prati pojedince s invaliditetom postoji oduvijek. Urođen, stečen, potpun, djelomičan, kakav god bio, invaliditet je predmet čestih uzmicanja, nerazumijevanja, osuda i otuđenja. Rođeni smo da razumijemo, prihvaćamo i surađujemo. Iz tog sam razloga Lovru, koji hrabro živi svoj život s invaliditetom, odlučila fotografirati na način koji razotkriva, korak po korak, u tri plana viđenja – krupni plan, srednji plan i total plan. Krupni i srednji plan nagovješćuju osobu, dok total doživljavamo kao osobu u invalidskim kolicima. Zanimljiva je činjenica da sam se poslužila uzmicanjem, jer to je ono što mnogi ljudi rade u kontaktu s invalidom. Međutim, zanimljivo je i da sam počela, bez nekog velikog prethodnog upoznavanja, s Lovrinim toplim i dragim licem, snimljenim u krupnom planu, iz velike blizine. Eto, koliko je to sve to relativno. I na kraju se sve svodi na pitanje jesmo li se približavali objektu iz blizine, ili smo uzmaknuli i udaljili se. Kao osoba uvijek bih se približila, ali kao fotograf, u svrhu ovog zadatka, uzmaknula sam kako bih vam pokazala da je Lovro OVDJE.”
Most kao simbol rješavanja prepreka i metafora za savladavanje barijere motiv je s kojim je radio Stanko Herceg: “Nevenu i Nikolu portretirao sam ne kako stoje na, već upravo ispod njihovih kvartovskih mostova, dajući time kritiku društva koje zanemaruje ljude poput njih. Oni su skriveni ispod mosta, ispod pogleda, živeći u nemogućnosti prelaženja svakodnevnih fizičkih prepreka. Većina ne uočava Nevenu, Nikolu i njima slične ostavljajući ih „ispod mosta“ te tako ih osuđuje, uzimajući ih zdravo za gotovo, na pokušaje vlastitog snalaženja i borbu s preprekama o kojima ostatak društva ni ne razmišlja.”
Sanjin Kaštelan nas vodi kroz intimni proces suradnje s modelima, koji ogoljuje obje strane: “Najveći izazov je portretirati fragilnost, tišinu, zamrznuti njezin trenutak, ne uzimajući pritom ništa od nje. Izazov je svjedočiti neintervenirajući u proces. Trenutak susreta s Patrikovim očima, koje su žive i iza kojih se nalazi svemir snažnog muškarca, nemalo je intiman jer ogoljuje i ujedno čini zahvalnijim za darove života. Nevjerojatno je svjedočiti Patrikovom koračanju po četvrti u kojoj su nastali portreti, jer je ta vještina ovladavanja fizičkim prostorom svakodnevna praksa svakoga od nas, dakle portret normalnosti. Patrik to jest. Normalnost neobilježena nedostatkom, već vještinom kompleksnog doživljaja koju skrivaju plahe i itekako plave oči.”
Ove fotografije nisu samo slike; one su priče o hrabrosti, izdržljivosti i dostojanstvu. Fotografije će biti izložene u javnom prostoru, na Trgu Petra Preradovića, od 18. do 28. siječnja 2024. godine.